Prije nego što počnemo sami odlučite koliko ste zainteresirani za modelarstvo. Ovaj hobi izistkuje dosta slobodnog vremena, ali i novaca. Ovo vam govorim kako bi odmah mogli preskočiti igračke iz Spartaka i razno raznih kineskih dućana. Računajte da će vas ulazak u ovaj hobi izači oko 2000 Kn.
Za sve vas koji ste nastavili čitati krećemo sa osnovnim stvarima. Kako je ovo aeronautički magazin preskoćiti ćemo osnove leta i aerodinamike jer pretpostavljam da to znanje već imate. Da bi krenuli i modelarske vode potrebni su vam: stanica sa prijemnikom, početnički model, servo motori i pogonska grupa tj. Motor.
Odabir stanice
Krenimo od stanice kao najvažnijeg elementa. Kao minimum potrebna vam je stanica sa 4 kanala (gas, eleroni, elevatori i repno kormilo). Svaki modelar će vam preporučiti da na stanici ne štedite. Jednom kupljenu stanicu rjetko će te mjenjati pa preporučam skuplju šesterokanalnu stanicu sa kojom si ostavljate mjesta za napredovanje. Stanicu će te ionako koristiti za više modela. Stanica bi trebala imati mogučnost miksanja kanala, barem opciju za V-rep, delta krilo i flaperone. Jedne od popularnijih (i jeftinijih) kompjuteriziranih stanica su Hitecove Optic 6 i Eclipse 7. Najnovije stanice koriste 2.4 GHz spektar umjesto 35/40/72 MHz, kao i WiFi mreže, i netrebaju uparene kristale kvarca za korištenje određenog kanala. Stanice na 2.4 GHz se same uparuju sa prijemnicima, otpornije su na smetnje i nemože se desiti da dvoje modelara koriste istu frekvenciju i smetaju jedan drugome.
Na 2.4 GHz rade Spektrum-ove/JR-ove DX6 i DX7 i Futabina 6EAX (FAAST), dok i ostali proizvođači najavljuju modele na 2.4 GHz uskoro. Također postoje moduli kojima svoju standardnu stanicu možete „prebaciti“ na 2.4 GHz. JR tj. Graupner u Europi i njihov model MX 12 su također popularni kod nas. Uz njih bi svakako spomenuo i Multiplex EVO seriju koja je odlična, ali i nešto skuplja od ostalih. Stanica će vas koštati najmanje 1000 Kn. Kako je trenutno popularan prelazak na 2.4 GHz (barem u inozemstvu) pa ukoliko imate manji buđet možete vrlo povoljno naći odlične polovne stanice, nerjetko i iz višeg razreda (9+ kanala). Svakako se isplati pogledati na Ebayu i par specijaliziranih online foruma.
Uz stanicu obično dolaze i prijemnik i 4 standardna servo motora, ali bolje će te proći ako uzmete komplet bez servaća. Jeftinije je, a i servaći koji dolaze sa stanicom obićno su osrednjih karakteristika. Servo motore kupujte tek nakon odabira modela.
Motor
Prije odabira modela moramo odabrati pogonski sustav. Trenutno postoje dvije vrste. Elekto i benzinski/nitro motori.
Za benzinske i nitro modele proizvođač modela obično preporuči kubikažu motora u ccm dok za elektro pogon uglavnom dolazi specifikacija po starom SPEED sustavu koji nije toliko precizan.
Nitro motori koriste mješavinu alkohola i ulja za podmazivanje iako danas već možete kupiti gotove mješavine goriva i sintetičkih ulja kao i aditiva npr. nitro. Ponuda motora je široka, od malih ThunderTiger i O.S. 2.5 ccm do velikih četverotaktnih benzinskih motora od 40-50 kubika.
Elektro pogon
Dimenzioniranje pogonskog sustava sa nitro motorom uglavnom se svodi na odabir odgovarajuće elise. S druge strane elektro pogon sastoji se od motora, kontrolera (ESC – Electronic Speed Control ili po naški „regler“) i odgovarajuće baterije. Zbog toga je dimenzioniranje i odabir elektro pogona kompliciraniji. Kako bi postigli maksimalnu iskoristivost potrebno je uskladiti sve elemente sustava. Svaki od elemenata određen je maksimalnim naponom u voltima (V) i maksimalnom strujom u amperima (A) kao osnovnim parametrima.
Elektro motori djele se u više kategorija.
Osnovna podjela je na motore sa četkicama (brushed) i na motore bez četkica (brushless). Motori sa četkicama starije su generacije i uz trošenje i potrebom za zamjenu četkica imaju manju iskoristivost nego motori bez četkica. O vrsti motora ovisi i odabir reglera. Uz ovu osnovnu podjelu postoji još i podjela po izvedbi statora.
Postoje dvije izvedbe; „inrunner“ kod kojeg su namotaji na izlaznoj osovini, a na kućištu se nalaze magneti i „outrunner“ kod kojeg se na osovini nalaze namotaji dok se na kućištu nalaze magneti. Inrunner motori su uži i duži i uglavnom imaju veću brzinu vrtnje nego outrunner izvedbe koje imaju veći okretni moment zbog kućišta koje djeluje kao zamašnjak tj. mogu okretati veću elisu. Outrunner će te prepoznati po statoru u obliku zvona. Kod inrunnera najcesce se koriste „getribe“ kako bi vrhovi elisa ostala u podzvučnim brzinama. Broj okretaja u odnosu na napon označava se sa KV i za inrunner motore ide do 5000, dok za outrunner izvedbi može biti i manji od 200. Tako se npr. Inrunner sa 4000 KV na 11 volti okreće 4000 x 11 = 44 000 okr/min, impresivno zar ne. Većina reglera podržava inrunner i outrunner izvedbe. Proizvođača elektro motora vjerovatno je 10 puta više nego benzinskih. Svaka druga tvornica u Kini ima svoju marku. Najpoznatiji i najskuplji su Hacker, Kontronik, Neu, Scorpion.
ESC ili reglerRegleri su danas pravi mali kompjutori i omogućuju programiranje velikog broja parametara, od dužine impulsa do minimalnog napona baterije. Uz svaki regler vezane su dvije vrijednosti. Maksimalna kontinuirana struja u A i maksimalna trenutna struja u A koju nebi trebali preći ako ne zelite „skuriti“ regler. Tako regleri dolaze u razredima 8A, 10A, 25A, 35A itd. koji označavaju maksimalnu kontinuiranu struju, maksimalna trenutna struja obično stoji u zagradi npr. 25A(30A burst). Uz to svakako važan je i maksimalni napon na kojem regler može raditi, obično označen sa brojem ćelija (10-14 NiMH/2-4S Lipo)
Danas regleri sadrže i BEC (Batery Elimination Circuit) kojim nestaje potreba za posebnom baterijom kojom se napaja ostala elektronika modela. Sva elektronika se napaja iz glavne pogonske baterije. BEC napon glavne baterije od recimo 24V mora spustiti na 5V na koliko radi ostala elektronika, najčešće uz pomoc otpornika; linearni BEC dok skuplji koriste tranzistorske sklopke; switching BEC. Uz svaki BEC je naznačena maksimalna struja koju on daje, obično u amperima, ali može biti i u broju servo motora. Kako većina reglera koristi linearne regulatore maksimalna struja ovisi o naponu. Tako proizvođač obično daje tablicu sa brojem servo motora koje može BEC podnjeti u ovisnosti o broju ćelija glavne baterije npr. 5 standard/3S, 3 standard/4S.
Posebna vrsta su regleri sa oznakom OPTO ili HV koji ne sadrže BEC. To su uglavnom regleri za velike struje i da bi izbjegli pregrijavanje regulatora napona potrebno je koristiti odvojeni BEC.
Reglere također radi puno proizvođača (Kineza). Bolji (samim time i skuplji) su Kontronik, JETI i Castle Creations, ali za početak bilo koji „no name“ kinez će poslužiti. Kako kupujete nove i skuplje modele zasigurno će te kupovati i skuplju elektroniku. Savjet je da uvijek uzmete regler razred veći od maksimalne dozvoljene struje elektro motora kako vam elektronika nebi „zakuhala“. Regleri imaju termo zaštitu i isključiti će se ako se pregriju i time ostavljaju „avion bez pilota“.
Baterije
I na kraju dolazimo do baterije.Do sada su se uglavnom koristile NiMH ćelije, a danas su sve popularniji Lipo članci koji uz malu težinu daju velike struje i malen pad voltaže. Radni napon jedne lipo ćelije iznosi oko 3.7V (kad je puna ćelija ima napon od maksimalno 4.2V), a može dati i struju i do 20 puta veću od svojeg kapaciteta. Jakost struje koje ćelije mogu dati označava se sa C. Tako baterija od 2000 mAh oznake 20C može dati 20 x 2 = 40A struje. Mana Lipo članaka je njihova osjetljivost, kako na udarce tako i na napon. Ako napon pojedine ćelije padne ispod 3 V ćelija može biti trajno uništena.
Lipo baterije dolaze u više izvedbi. Slova S i P označavaju broj i konfiguracija ćelija u bateriji, S za broj članaka u seriji i P za broj paralelno spojenih članaka. Tako oznaka 3S1P 2200 mAh znači 3 članka u seriji (3S = 3 x 3.7 = 11.1 V), a oznaka 3S2P predstavlja dvije 3S baterije spojene paralelno. Najnovije baterije na tržištu su A123 članci, ali o njima nekom drugom prilikom. Za vaš početnički model dovoljna će biti baterija od 1500 do 2000 mAh u 3S konfiguraciji.
Punjač
Uz baterije potreban vam je i punjač, specijaliziran za poseban ciklus punjenja Lipo baterija. Obični kučni jeftikaner punjačima možete oštetiti Lipo baterije. Uz to pogrešno punjenje Lipo baterije može dovesti do eksplozije, stoga OPREZ. Ozbiljniji digitalni punjač, koji može puniti i NiMH i Pb članke koštat će vas oko 800 Kn. Ovdje vrijedi isto pravilo kao i za stanicu. Popularniji modeli su Hyperion EOS serija, iCharger, Graupnerov Ultramat 10 ili bolji, koji se mogu napajati sa 220V, ali i 12V DC npr. auto akomulatora što je vrlo korisno ako mislite cijeli dan provesti „na pisti“. Čak su se i jeftiniji kineski modeli pokazali dogbri i pouzdani, iako manje snage. Tipicno od 50W do 100W
Uz punjač obavezno kupite i pripadajući balanser ćelija, koji će ujednačiti napone i kapacitet pojedinih ćelija koje se ćesto nejednako isprazne i time im znatno produljiti vjek trajanja. Pripazite samo na kompatibilnost konektora za balansiranje i dokupite adaptere ako vaš balanser nije kompatibilan sa baterijama koje ste kupili.
Standardni vjek trajanja Lipo baterija je oko 300 ciklusa, barem prema navodima proizvođača.
I na kraju avion
Odabir modela prepuštam vama. Dati ću vam samo par smjernica i preporuka. Kao prvo uzmite model koji vam je lijep. Nemojte odmah gledati akrobate i 3D modele kao ni ratne lovačke avione (pogotovo ne modele u mjerilu – „scale“) jer su vrlo zahtjevni za letenje i vrlo krhki pa će brzo biti u „ne letnom“ stanju.
Izbjegavajte simetrične profile i usmjerite se na visokokrilce prelomljenih (blagi V) krila koji imaju tendenciju samostabilizacije i opraštaju pogreške. Početnički model nije brz, a samim time i brzina prilaza i slijetanja je mala pa će te imati više vremena za reakciju i korekciju pogrešaka.
Za početnika preporuka je Multiplexov EasyStar, vjerovatno najpopularniji početnički model na svijetu. Vrlo izdržljiv i lako popravljiv sigurno če vas naučiti letjeti.
Slijedeči korak su modeli sa „4 kanala“ kako bi vam repno kormilo „ušlo u ruku“ jer bez njega nema akrobacija.
Najpametniji izbor su „skoro gotovi modeli“ – ARF (Allmost Ready to Fly). U online shopovima gledajte i „Park Fly“ modele koji će vam omogućiti letenje na malo većoj livadi ili parku, a ne isključivo na modelarskim pistama. Radi vlastite, ali i tuđe, sigurnosti veće modele letite isključivo na za to predviđenim mjestima. A tamo je i društvo bolje od susjedovog psa koji trči za vašim modelom. U Zagrebu je to pista Aerokluba Trešnjevka na sportskom aerodromu Lučko.
Visokokrilac u stilu Cessne 152 pametan je izbor. Dobar model Cessne proizvodi E-Flite, koji dolazi sa 2 seta krila. Jedno početničko i drugo simetričnije za osnovne akrobacije. U svjetu su jako popularni i GWS-ovi modeli koji su izrazito jeftini, kao i većina „Park Flyer“ modela. Rađeni su od ekspandiranog polmera (EPP) tj. vrste stiropora.
Za tristotinjak kuna nabaviti će te GWS E-Startera ili Beavera sa motorom i reglerom u kompletu. Uglavnom shvatili ste, trazite modele sa Start, Easy ili Trainer u nazivu. Ako ste avanturističkog duha možete se baciti i u samogradnju iz deprona/izofloor-a kojeg mozete nabaviti u većim trgovačkim centrima. Depron je također jedna vrsta EPP-a.
Kao zadnji savjet izbjegavajte pakete „all in one“ sa modelom, stanicom i elektronikom zajedno jer uglavnom sadrže osnovne „dječje“ 4 kanalne stanice i najosnovniju (čitaj najjeftiniju) elektroniku. Uz svaki model proizvođač će navesti i broj i vrstu servo motora potrebnih za taj model. Slobodno kupite preporučene/najjeftinije servaće za početak i nemojte se opterećivati brzinom i momentom. Samo pripazite na masu. Ako proizvođač kaže 9 grama micro servo nemojte uzeti 40 gramsku mrcinu „da jače vuče“.
Nadam se da sam vam u ovh par redaka približio i olakšao ulazak u svijet modelara.
Topic: Modelarstvo - letenje sa nogama na zemlji (Read 43414 times)
previous topic - next topic