Oduvijek se palim na heliće. Ima nešto posebno u njihovom letu, od mlaćenja zraka starog Hueya, zastrašujuće grmljavine "dvastčetvorke" u brisancu do desantnog kočenja s nosom prema zvjezdama i istrčavanju marinaca iz "Crnog jastreba". Na spomen helikoptera većina starih modelara odmahnut će rukom uz objašnjenje trnovitog puta koji svaki modelar mora proći - "Prvo jedrilice, pa trenažer, pa Cessna, pa Extra 300 pa tek onda počni razmišljati o helićima." Ja, uvijek najpametniji, prvo kaj sam napravil je – naravno - kupil sam si helića.
[attach=3]
Helići "na daljinski" Helići "na daljinski" doživjeli su nevjerojatan razvoj u zadnjih desetak godina. U početku su jedva lebdjeli prije pada na gotovo svakom letu, a danas su im vrtoglave 3D akrobacije najmanji problem. Većina današnjih radio upravljivih helikoptera koristi Bell-Hillerovu metodu kontroliranja nagiba rotora kao što je uostalom slučaj i kod pravih modernih helikoptera. Više o ovoj metodi nekom drugom prilikom.Tu i tamo nađe se i egzotika s tri i više krakova ili bez flybara, uglavnom u „scale“ modelima kako bi vjerno replicirali prave helikoptere. Snaga se sa motora prenosi na glavni zupčanik koji je vezan na osovinu jednosmjernim ležajem kako bi se osovina mogla okretati i kada motor ne radi. Za kontrolu nagiba i kuta nosećeg rotora helikoptera koristi se mehanički (mCCPM) ili elektronski (eCCPM) sustav miksanja 3 odvojena kanala. Prvo da razjasnimo CCPM. Većina modelara CCPM miksanje gleda sa stajališta stanice. Ako se koristi CCPM miksanje na stanici onda je helikopter CCPM, a ako se ne koristi onda nije. Sa stajališta kontrolnih površina i mehaničko miksanje putem poluga i elektroničko miksanje putem stanice je CCPM metoda jer do swashplatea dolaze i kolektiv i ciklika, stoga podjela na eCCPM i mCCPM.
mCCPM (Mechanical Cyclic/Collective Pitch Mixing) [attach=1] Kod mehaničkog miksanja svaki kanal/servo kontrolira jednu os zakretanja pomoću sustava koljena i poluga. Tako servo za korak (eng. pitch) podiže i spušta cjelokupni swashplate, servo za nagib (eng. Elevator) naginje swashplate naprijed/nazad, dok servo za krilca (eng. Aileron) naginje swashplate lijevo/desno. Nagib swashplatea se sustavom poluga prenosi na flybar i glavne krakove. Servo motori su za swashplate vezani u 4 točke razmaknute 90° zbog toga ovaj sustav i nazivaju 90° CCPM.
eCCPM (Electronic Cyclic/Collective Pitch Mixing) [attach=7] Kod elektroničkog miksanja servo motri su direktno vezani na swashplate i sva tri kanala sudjeluju u pomicanju. Tako za korak sva tri serva podižu/spuštaju swashplate, za nagib Elevator podiže zadnji kraj, dok Pitch i Aileron spuštaju prednji. Za skretanje lijevo/desno Aileron i Pitch svaki podiže/spušta svoju stranu swasplatea i tako ga naginje u jednu stranu. Svaki servo vezan ja za swashplate u jednoj točci, razmaknutoj 120° od prethodne tj. 120° CCPM. Za eCCPM sustav morate imati stanicu koja podržava ovakav tip miksanja.
Na internetu ćete pronaći dosta diskusija i debata o tome koji je sustav bolji, ali ukratko evo prednosti i mana oba. Prednosti mehaničkog miksanja su u jednostavnosti podešavanja i većoj otpornosti na padove, jer sva silina udarca ne opterećuje direktno zupčanike servo motora. Mana je u tome što su potrebni veći okretni momenti na rukama servo motora jer je svaki servo zadužen za svoju os.
Prednosti elektroničkog miksanja su u većoj brzini promjene položaja i slušanja komandi, iako je za dosta ljudi ova razlika neprimjetna i puno njih se neće složiti s ovom tezom. Prednost je i manje pokretnih dijelova sto vodi većoj preciznosti, a ima i manje zazora u sustavu. Kako za svaku os zajedno djeluju 3 serva, manji su i zahtjevi za njihovim momentom. Mana je kompliciranost podešavanja, a najveći problem je što svaki servo motor, osim naravno onih najskupljih programibilnih, mrvicu odstupa od idealnih parametara. Nikada nećete naći 3 servo motora koji svoj zakretni kut prijeđu linearno i zaustave se u istoj točci što zbog prijenosnih omjera, što zbog nepreciznosti potenciometara, zazora u zupčanicima, jeftine proizvodnje itd. Razloga je puno. Zbog toga ćete se na vašoj stanici morati dugo igrati s postavkama. Na engleskom se to zove CCPM interactions i nikada ih se nećete u potpunosti riješiti. Ovaj problem se najviše manifestira prilikom promjene koraka iz punog negativa u puni pozitiv. Ako pažljivo promatrate swashplate primijetiti će te da se, za razliku od mCCPMa, ne diže nivelirano nego uvijek malo zapleše. Druga mana je da ćete kod težih padova gotovo uvijek uništiti „getribu“ u servo motoru.
Uz sve to danas svi novi modeli (unazad 5 godina) kortiste isključivo elektroničko miksanje. Pojedini veliki helikopteri nemaju servo motere direktno povezane na swash nego koriste sustav poluga kako bi smanjili sile na servaćima.
Repni rotor Za okretanje repa koriste se 4 načina. Prvi je "bez pogona" kod modela s 2 koaksijalna (kontrarotirajuća) rotora gdje se okretni momenti međusobno poništavaju pa repni rotor nije potreban. Kod jeftinijih modela koriste se manji elektro motori koji su direktno vezani na osovinu repnog rotora. Nedostatak ovog principa je nemogućnost autorotacije jer kad ostanete bez struje za pogon glavnog motora ostanete i bez repa i u tom trenutku helikopter postaje totalno neupravljiv. Kod srednje velikih modela koristi se pogon remenom koji uzima okretni moment s glavnog zupčanika i remenom ga kroz repnu gredu prenosi na manji zupčanik vezan na repnu osovinu. Kod velikih modela se koristi koljenasto vratilo (eng. torque tube) koji obavlja istu funkciju kao remen. Naravno najpouzdanije i najpreciznije je koljenasto vratilo, ali zbog veličine i načine izvedbe pogodan je samo za veće modele.
Šasije Šasije se izrađuju od tvrde plastike ili karbona u skupljoj varijanti dok su glava i ostatak mehanike od plastike ili zrakoplovni aluminij obrađen CNC strojem. Izbor pogonskog sustava je širok. Struja, nitro, benzin pa čak i kerozin za turbinom pogonjene monstrume. Možete birati od najmanjih koje slijećete u ruku do najvećih za koje trebate četiri ruke da ga nosite.
200, 450, 500 30, 50, 60 ?!?!? Podjela helikoptera po klasama vrlo je komplicirana. Umjesto po dužini krakova rotora, što se čini najlogičnije, klasa 500 npr. znači nešto sasvim drugo. Stariji sustav 30, 50, 60, 90 označava kubikažu motora u inčima koji skraćeno pišu bez nule i decimalne točke tako 30 označava zapreminu od 0.30 cci. Ovaj sustav se i dalje koristi za nitro modele. Popularizacijom elektro pogona došao je i sustav označavanja prema oznakama, sada već starih, motora s četkicama (pogledaj prethodni broj Aeronautike). Oba sustava nemaju nikakve veze sa dužinom krakova rotora, ipak u zadnje vrijeme pojedini proizvođači predstavljaju modele baš prema dužini krakova. Općenito su veći modeli stabilniji i mirniji u letu, ali i skuplji. Kako bi vam olakšao izbor u tablici se nalazi pregled dužine krakova u odnosu na klasu.
Dužina kraka
Elektro klasa
Nitro klasa
Modeli
195 mm
200; Sub-Mikro
-
Gaui Hurricane 200
225 mm
300; Mikro
-
Blade, Hummingbird, Honey Bee
325 mm
450; Mini
-
Trex 450, Mini Titan
425 mm
500
-
Trex 500, Lepton, Logo 10
500 mm
550
-
Hurricane 550, Swift, Logo 500
550 mm
-
30
Swift 550, Hirobo Sceadu 30,
600 mm
600
50
Trex 600, Predator 50, Hirobo Sceadu
660 mm
-
60
Futura, Vigor, Logo 600
700 mm
-
90
FAI/F3C klasa, Hirobo Freya, Predator 90, Synergy
800 mm
-
-
Turbinski i benzinski modeli
U velikim klasama i modelima za natjecanja u F3C kategoriji i dalje prevladavaju nitro modeli, dok su u manjim klasama gotovo u potpunosti riječ preuzeli elektro modeli zahvaljujući motorima bez četkica i li-po baterijama. Ipak valja napomenuti da elektro modeli viših klasa zahtijevaju veće početno ulaganje zbog skupljih baterija. Cijena jednog "flight packa" za klasu 600 košta oko 2000 Kn 600Kn (pojavom jeftinijih lipo baterija iz Kine cijena je značajno pala), koliko je to litara goriva?? A i zagovornici benzinaca će vam reći da nema ljepšeg zvuka, niti ljepšeg mirisa, u hladnom jutru nakon "pol čuke" smrzavanja i prtljanja dok ne upali.
Kod elektraša snaga se s elektro motora prenosi direktno na glavni zupčanik dok je to kod motora s unutarnjim sagorijevanjem malo kompliciranije. Elektro modeli nemaju potrebu za „ler“ gasom tj. mogu se gasiti i paliti po potrebi, kod benzinaca nije tako. Benzinski motor uvijek radi i posjeduje tarnu spojku kako bi mogao biti u "leru". Na tarnu spojku je uglavnom spojen zamašnjak tzv. zvono za pokretanje motora skupa sa ventilatorom za hlađenje.
Motori Motori za helikoptere razlikuju se od motora za avione u nekoliko detalja. Prvenstveno je to veća površina rebara za hlađenje na glavi i drugačijom izvedbom rasplinjača, na kojem je obavezno filtar za zrak. Zbog podizanja prašine tijekom niskog lebdenja heli motori obično koriste filtar za zrak, za razliku od aviona. Osim toga režim rada helikopterskog motora je 90% vremena na punom gasu pa se više troše, i njihov životni vijek je kraći.
Gyro Osim brzih prstiju za stabilnost helikoptera koriste se i žiroskopi. Svrha žiroskopa je smanjivanje work loada tj. opterećenja pilota. Žiroskop će tako automatski kompenzirati promjene okretnog momenta nosećeg rotora, isto tako kompenzirati će i promjene smjera i jačinu vjetra kako bi rep uvijek ostao u istom položaju. Prije su se koristili klasični mehanički žiroskopi sa rotirajućim tijelom, ali napretkom elektronike danas su u upotrebi piezo ili silikonski žiroskopi bez pokretnih dijelova. Osjetljivost na modernim žiroskopima moguće je mjenjati u letu pomoću dodatnog kanala na vašoj stanici. Brzinu okretanja repa (eng. Piro rate) regulirate krajnjim točkama kanala za repni servo (eng. Rudder ATV/ End Points)
Gyro Gain Gyro Gain ili osjetljivost žiroskopa je upravo to - osjetljivost na akceleraciju. Veći gain znači veću osjetljivost i bržu reakciju, ali isto tako i veću osjetljivost na vibracije. Za veći gain trebate i brži servo ili ćete dobiti mahanje repom (eng. Tail wag).U ovom slučaju žiroskop pošalje komandu repnom servu da se pomakne. Ako on nije dovoljno brz, žiroskop naredi još veći otklon i pretjera u jednom smjeru. Kad servo napokon dođe na zadani otklon žiroskop ga vraća nazad jer ga je previše pomaknuo. Sada isto to napravi u drugom smjeru i umjesto stabilnog helića dobijete veselog peseka. Morate se malo poigrati postavkama kako bi našli svoj "sweet spot". Flybarless Danas su iznimno popularni helikopteri bez flybara tj. sa elektronskim flybarom. Što to znači? Znači da su mehanički flybar i sustav poluga zamjenili sa žiroskopom. Ovo je bila posljednja revolucija u modelima helikoptera. Sada umjesto repnog žiroskopa imate jednu jedinicu sa 3 žiroskopa. Po jednog za svaku os. Flybarless donosi niz prednosti u odnosu na mehanički flybar. Prvo je jednostavnost glave, koja više ne sadrži "milion" polugica i ležajeva, nema flybar "štange" niti malih lopatica. Sve to se moglo iskriviti i potrgati prilikom pada. A druga velika prednost je fleksibilnost. Kako smo izbacili mehaniku sve odnose i omjere izmedju poluga sada je moguće podešavati u neizmjenom broju kobinacija. Jedan dan možete helić složiti da bude vrlo miran i stabilan, a isto tako jednim klikom ga pretvoriti u divlju 3D mašinu.
Pitch i Throttle curves Kako su na jednoj palici spojeni kanal za gas i kolektiv ovim krivuljama možete urediti njihove međusobne odnose. Ovih krivulja ima više pa će te tako jednu koristiti za pokretanje rotora tj. kada je palica u najdoljnjem položaju korak će biti -1 i gas na leru dok će te druge krivulje koristiti za akrobacije (eng. Idle Up). Kod akrobacija u najdoljnjem položaju gas će biti na maksimumu, a korak na -11 kako bi mogli letjeti na leđima.
Governor .. ili po naški ograničivač broja okretaja je gotovo obavezan kod većih benzinskih modela, ali koristi se i kod elektraša. Kod benzinaca njegova uloga je ograničiti broj okretaja motora i rotora kako se oni ne bi oštetili. Prilikom oterećivanja nosećeg rotora ili naglih promjena napadnih kutova motor i rotor možete pre-turirati i tako oštetiti. Sa governerom razdvajate gas i kolektiv sa palice. Od sada će se governor brinuti za konstantnu brzinu vrtnje nosećeg rotora i od vas preuzeti kontrolu gasa motora.
Koji je tvoj prvi helić?? Sada kada ste sve pročitali još uvijek ne znate kako krenuti? Evo par savjeta. Za one koji nisu sigurni, kupite neki od jeftinijih malih koaksijalaca tipa Co-Co Lama, PicoZ ili sličnu igračku i letite malo po dnevnom boravku da vidite jeli vam to "guba".
Ako vam se svidi, ili za one koji znaju da će im se svidjeti, možete krenuti putem koji će vas koštati malo više novaca, ali nećete toliko vremena provesti sklapajući i popravljajući Vaš helić. Ovaj put vodi vas postupno od najmanjih i jednostavnijih prema većim helićima. Manji modeli trpe udarce i padove bolje od većih, lakši su za dovesti ponovo u letno stanje i dijelovi su puno jeftiniji. Preporuka su slijedeći modeli: Blade CP/FP/400, HoneyBee, SoloPro, Blade mcpx i slični . Oni obično dolaze u kompletu sa stanicom i sa 3u1 jedinicom, koja sadrži prijemnik, gyro i regler. Znam da ste vidjeli Walkerine modele, ali neka vas ne privuče odmah povoljna cijena. Elektronika im je slaba strana, a i zbog jeftine plastike vrlo brzo se pojavi dosta "lufta" u glavi i više ne lete dobro.
Slijedeći korak Dolazimo do ključnog trenutka. Savladali ste osnove letenja i izguštali se na svojem prvom heliću ili odmah želite krenuti od većeg helića. Volite preciznu mehaniku i sami slagati svoj helić? Sada je vrijeme za nešto ozbiljnije Gledajte klasu koju si možete priuštiti. Znam da je "veće uvijek bolje", ali računajte da ćete najmanje desetak puta razbiti rotore. Za klasu 450 set rotora je oko 50-70 Kn, dok je već za klasu 550 gotovo 400 Kn. Uz rotore če Vam trebati i "crash kit" i ostatak, što potrošnih, što rezervnih dijelova. Stoga kupite helić koji će te moći letjeti. Nema smisla da Vam žena svakodnevno tupi kako Vaša skupa igračka skuplja prašinu.
U svijetu je jako popularna elektro klasa 450, pogotovo Alignov T-Rex 450 i njegovi klonovi. Ova klasa uglavnom koristi 3S lipo baterije od 2000 mAh. Dijelova ima u izobilju, lako su nabavljivi (ovo je za nas uvjetno, ali ima puno online dućana koji dostavljaju u Hrvatsku) i što je najbitnije, jeftini su. Od boljih klonova tu su HDX450, CopterX 450 ili Tarot. Alternativa je Thunder Tigerov Mini Titan, također u 450 klasi ili nešto manji Blade 400 i slični u 400 klasi. Spreman za let, sa svom elektronikom ova klasa košta od 2000 do 3000 Kn.
Ukoliko vam je buđet stvarno ograničen možete početi i sa nekim od jeftinih 450 modela sa HobbyKing-a. Najjeftiniji kit košta samo 300-njak Kn. Samo imajte na umu da će te dosta stvari morati zamjeniti sa original Align-ovim kako bi vaša nova igračka letjela sigurno i pouzdano.
Korak više i dolazimo do klase 500-550 i skupljih modela. Većina njih leti na 5S ili 6S lipo baterije koje više i nisu tako jeftine. Najbolji izbor je još uvijek Trex 500. Alternativa je MSH Protos, koji iako dosta lakši i agilniji isto toliko je i nježniji i skuplji za popraviti nakon pada.
Nešto veći je GAUI X5 koji ima sablje do 520 mm. Ima odliča odnos snage i težine, ali možda nije najbolji za početnika.
Ukoliko imate malo izdašniji buđet svakako je najbolji izbor align Trex 550 sa 3GX flybarless jedinicom. Danas nudi najbolji omjer uloženo - dobiveno. Odličan je za početnike, veliki, miran i stabilan. Kada naučite letjeti može postati ozbiljna akrobatska letjelica.
I za kraj Iznad klase 500 će te već sasvim sigurno sami znati dovoljno o helikopterima da se odlučite dali želite Predatora 50 ili sličnog benzinca ili prelazite u natjecanja i F3C kategoriju 90 i ozbiljnog letenja.
Kako god odlučili svakako se uključite na forume specijalizirane za nas heli frikove.
Ako prolazite blizu Washingtona obavezno odvojite jedan da i posjetite National Air and Space Museum, ali ne onaj u gradu nego Udvar Hazy kraj Washington Dulles International Airport.
Prije nego što počnemo sami odlučite koliko ste zainteresirani za modelarstvo. Ovaj hobi izistkuje dosta slobodnog vremena, ali i novaca. Ovo vam govorim kako bi odmah mogli preskočiti igračke iz Spartaka i razno raznih kineskih dućana. Računajte da će vas ulazak u ovaj hobi izači oko 2000 Kn.
Za sve vas koji ste nastavili čitati krećemo sa osnovnim stvarima. Kako je ovo aeronautički magazin preskoćiti ćemo osnove leta i aerodinamike jer pretpostavljam da to znanje već imate. Da bi krenuli i modelarske vode potrebni su vam: stanica sa prijemnikom, početnički model, servo motori i pogonska grupa tj. Motor.
Odabir stanice Krenimo od stanice kao najvažnijeg elementa. Kao minimum potrebna vam je stanica sa 4 kanala (gas, eleroni, elevatori i repno kormilo). Svaki modelar će vam preporučiti da na stanici ne štedite. Jednom kupljenu stanicu rjetko će te mjenjati pa preporučam skuplju šesterokanalnu stanicu sa kojom si ostavljate mjesta za napredovanje. Stanicu će te ionako koristiti za više modela. Stanica bi trebala imati mogučnost miksanja kanala, barem opciju za V-rep, delta krilo i flaperone. Jedne od popularnijih (i jeftinijih) kompjuteriziranih stanica su Hitecove Optic 6 i Eclipse 7. Najnovije stanice koriste 2.4 GHz spektar umjesto 35/40/72 MHz, kao i WiFi mreže, i netrebaju uparene kristale kvarca za korištenje određenog kanala. Stanice na 2.4 GHz se same uparuju sa prijemnicima, otpornije su na smetnje i nemože se desiti da dvoje modelara koriste istu frekvenciju i smetaju jedan drugome.
Na 2.4 GHz rade Spektrum-ove/JR-ove DX6 i DX7 i Futabina 6EAX (FAAST), dok i ostali proizvođači najavljuju modele na 2.4 GHz uskoro. Također postoje moduli kojima svoju standardnu stanicu možete „prebaciti“ na 2.4 GHz. JR tj. Graupner u Europi i njihov model MX 12 su također popularni kod nas. Uz njih bi svakako spomenuo i Multiplex EVO seriju koja je odlična, ali i nešto skuplja od ostalih. Stanica će vas koštati najmanje 1000 Kn. Kako je trenutno popularan prelazak na 2.4 GHz (barem u inozemstvu) pa ukoliko imate manji buđet možete vrlo povoljno naći odlične polovne stanice, nerjetko i iz višeg razreda (9+ kanala). Svakako se isplati pogledati na Ebayu i par specijaliziranih online foruma.
Uz stanicu obično dolaze i prijemnik i 4 standardna servo motora, ali bolje će te proći ako uzmete komplet bez servaća. Jeftinije je, a i servaći koji dolaze sa stanicom obićno su osrednjih karakteristika. Servo motore kupujte tek nakon odabira modela.
Motor Prije odabira modela moramo odabrati pogonski sustav. Trenutno postoje dvije vrste. Elekto i benzinski/nitro motori.
Za benzinske i nitro modele proizvođač modela obično preporuči kubikažu motora u ccm dok za elektro pogon uglavnom dolazi specifikacija po starom SPEED sustavu koji nije toliko precizan. Nitro motori koriste mješavinu alkohola i ulja za podmazivanje iako danas već možete kupiti gotove mješavine goriva i sintetičkih ulja kao i aditiva npr. nitro. Ponuda motora je široka, od malih ThunderTiger i O.S. 2.5 ccm do velikih četverotaktnih benzinskih motora od 40-50 kubika.
Elektro pogon Dimenzioniranje pogonskog sustava sa nitro motorom uglavnom se svodi na odabir odgovarajuće elise. S druge strane elektro pogon sastoji se od motora, kontrolera (ESC – Electronic Speed Control ili po naški „regler“) i odgovarajuće baterije. Zbog toga je dimenzioniranje i odabir elektro pogona kompliciraniji. Kako bi postigli maksimalnu iskoristivost potrebno je uskladiti sve elemente sustava. Svaki od elemenata određen je maksimalnim naponom u voltima (V) i maksimalnom strujom u amperima (A) kao osnovnim parametrima.
Elektro motori djele se u više kategorija. Osnovna podjela je na motore sa četkicama (brushed) i na motore bez četkica (brushless). Motori sa četkicama starije su generacije i uz trošenje i potrebom za zamjenu četkica imaju manju iskoristivost nego motori bez četkica. O vrsti motora ovisi i odabir reglera. Uz ovu osnovnu podjelu postoji još i podjela po izvedbi statora.
Postoje dvije izvedbe; „inrunner“ kod kojeg su namotaji na izlaznoj osovini, a na kućištu se nalaze magneti i „outrunner“ kod kojeg se na osovini nalaze namotaji dok se na kućištu nalaze magneti. Inrunner motori su uži i duži i uglavnom imaju veću brzinu vrtnje nego outrunner izvedbe koje imaju veći okretni moment zbog kućišta koje djeluje kao zamašnjak tj. mogu okretati veću elisu. Outrunner će te prepoznati po statoru u obliku zvona. Kod inrunnera najcesce se koriste „getribe“ kako bi vrhovi elisa ostala u podzvučnim brzinama. Broj okretaja u odnosu na napon označava se sa KV i za inrunner motore ide do 5000, dok za outrunner izvedbi može biti i manji od 200. Tako se npr. Inrunner sa 4000 KV na 11 volti okreće 4000 x 11 = 44 000 okr/min, impresivno zar ne. Većina reglera podržava inrunner i outrunner izvedbe. Proizvođača elektro motora vjerovatno je 10 puta više nego benzinskih. Svaka druga tvornica u Kini ima svoju marku. Najpoznatiji i najskuplji su Hacker, Kontronik, Neu, Scorpion.
ESC ili regler Regleri su danas pravi mali kompjutori i omogućuju programiranje velikog broja parametara, od dužine impulsa do minimalnog napona baterije. Uz svaki regler vezane su dvije vrijednosti. Maksimalna kontinuirana struja u A i maksimalna trenutna struja u A koju nebi trebali preći ako ne zelite „skuriti“ regler. Tako regleri dolaze u razredima 8A, 10A, 25A, 35A itd. koji označavaju maksimalnu kontinuiranu struju, maksimalna trenutna struja obično stoji u zagradi npr. 25A(30A burst). Uz to svakako važan je i maksimalni napon na kojem regler može raditi, obično označen sa brojem ćelija (10-14 NiMH/2-4S Lipo)
Danas regleri sadrže i BEC (Batery Elimination Circuit) kojim nestaje potreba za posebnom baterijom kojom se napaja ostala elektronika modela. Sva elektronika se napaja iz glavne pogonske baterije. BEC napon glavne baterije od recimo 24V mora spustiti na 5V na koliko radi ostala elektronika, najčešće uz pomoc otpornika; linearni BEC dok skuplji koriste tranzistorske sklopke; switching BEC. Uz svaki BEC je naznačena maksimalna struja koju on daje, obično u amperima, ali može biti i u broju servo motora. Kako većina reglera koristi linearne regulatore maksimalna struja ovisi o naponu. Tako proizvođač obično daje tablicu sa brojem servo motora koje može BEC podnjeti u ovisnosti o broju ćelija glavne baterije npr. 5 standard/3S, 3 standard/4S.
Posebna vrsta su regleri sa oznakom OPTO ili HV koji ne sadrže BEC. To su uglavnom regleri za velike struje i da bi izbjegli pregrijavanje regulatora napona potrebno je koristiti odvojeni BEC. Reglere također radi puno proizvođača (Kineza). Bolji (samim time i skuplji) su Kontronik, JETI i Castle Creations, ali za početak bilo koji „no name“ kinez će poslužiti. Kako kupujete nove i skuplje modele zasigurno će te kupovati i skuplju elektroniku. Savjet je da uvijek uzmete regler razred veći od maksimalne dozvoljene struje elektro motora kako vam elektronika nebi „zakuhala“. Regleri imaju termo zaštitu i isključiti će se ako se pregriju i time ostavljaju „avion bez pilota“.
Baterije I na kraju dolazimo do baterije.Do sada su se uglavnom koristile NiMH ćelije, a danas su sve popularniji Lipo članci koji uz malu težinu daju velike struje i malen pad voltaže. Radni napon jedne lipo ćelije iznosi oko 3.7V (kad je puna ćelija ima napon od maksimalno 4.2V), a može dati i struju i do 20 puta veću od svojeg kapaciteta. Jakost struje koje ćelije mogu dati označava se sa C. Tako baterija od 2000 mAh oznake 20C može dati 20 x 2 = 40A struje. Mana Lipo članaka je njihova osjetljivost, kako na udarce tako i na napon. Ako napon pojedine ćelije padne ispod 3 V ćelija može biti trajno uništena.
Lipo baterije dolaze u više izvedbi. Slova S i P označavaju broj i konfiguracija ćelija u bateriji, S za broj članaka u seriji i P za broj paralelno spojenih članaka. Tako oznaka 3S1P 2200 mAh znači 3 članka u seriji (3S = 3 x 3.7 = 11.1 V), a oznaka 3S2P predstavlja dvije 3S baterije spojene paralelno. Najnovije baterije na tržištu su A123 članci, ali o njima nekom drugom prilikom. Za vaš početnički model dovoljna će biti baterija od 1500 do 2000 mAh u 3S konfiguraciji.
Punjač Uz baterije potreban vam je i punjač, specijaliziran za poseban ciklus punjenja Lipo baterija. Obični kučni jeftikaner punjačima možete oštetiti Lipo baterije. Uz to pogrešno punjenje Lipo baterije može dovesti do eksplozije, stoga OPREZ. Ozbiljniji digitalni punjač, koji može puniti i NiMH i Pb članke koštat će vas oko 800 Kn. Ovdje vrijedi isto pravilo kao i za stanicu. Popularniji modeli su Hyperion EOS serija, iCharger, Graupnerov Ultramat 10 ili bolji, koji se mogu napajati sa 220V, ali i 12V DC npr. auto akomulatora što je vrlo korisno ako mislite cijeli dan provesti „na pisti“. Čak su se i jeftiniji kineski modeli pokazali dogbri i pouzdani, iako manje snage. Tipicno od 50W do 100W
Uz punjač obavezno kupite i pripadajući balanser ćelija, koji će ujednačiti napone i kapacitet pojedinih ćelija koje se ćesto nejednako isprazne i time im znatno produljiti vjek trajanja. Pripazite samo na kompatibilnost konektora za balansiranje i dokupite adaptere ako vaš balanser nije kompatibilan sa baterijama koje ste kupili. Standardni vjek trajanja Lipo baterija je oko 300 ciklusa, barem prema navodima proizvođača.
I na kraju avion Odabir modela prepuštam vama. Dati ću vam samo par smjernica i preporuka. Kao prvo uzmite model koji vam je lijep. Nemojte odmah gledati akrobate i 3D modele kao ni ratne lovačke avione (pogotovo ne modele u mjerilu – „scale“) jer su vrlo zahtjevni za letenje i vrlo krhki pa će brzo biti u „ne letnom“ stanju.
Izbjegavajte simetrične profile i usmjerite se na visokokrilce prelomljenih (blagi V) krila koji imaju tendenciju samostabilizacije i opraštaju pogreške. Početnički model nije brz, a samim time i brzina prilaza i slijetanja je mala pa će te imati više vremena za reakciju i korekciju pogrešaka.
Za početnika preporuka je Multiplexov EasyStar, vjerovatno najpopularniji početnički model na svijetu. Vrlo izdržljiv i lako popravljiv sigurno če vas naučiti letjeti. Slijedeči korak su modeli sa „4 kanala“ kako bi vam repno kormilo „ušlo u ruku“ jer bez njega nema akrobacija.
Najpametniji izbor su „skoro gotovi modeli“ – ARF (Allmost Ready to Fly). U online shopovima gledajte i „Park Fly“ modele koji će vam omogućiti letenje na malo većoj livadi ili parku, a ne isključivo na modelarskim pistama. Radi vlastite, ali i tuđe, sigurnosti veće modele letite isključivo na za to predviđenim mjestima. A tamo je i društvo bolje od susjedovog psa koji trči za vašim modelom. U Zagrebu je to pista Aerokluba Trešnjevka na sportskom aerodromu Lučko.
Visokokrilac u stilu Cessne 152 pametan je izbor. Dobar model Cessne proizvodi E-Flite, koji dolazi sa 2 seta krila. Jedno početničko i drugo simetričnije za osnovne akrobacije. U svjetu su jako popularni i GWS-ovi modeli koji su izrazito jeftini, kao i većina „Park Flyer“ modela. Rađeni su od ekspandiranog polmera (EPP) tj. vrste stiropora. Za tristotinjak kuna nabaviti će te GWS E-Startera ili Beavera sa motorom i reglerom u kompletu. Uglavnom shvatili ste, trazite modele sa Start, Easy ili Trainer u nazivu. Ako ste avanturističkog duha možete se baciti i u samogradnju iz deprona/izofloor-a kojeg mozete nabaviti u većim trgovačkim centrima. Depron je također jedna vrsta EPP-a.
Kao zadnji savjet izbjegavajte pakete „all in one“ sa modelom, stanicom i elektronikom zajedno jer uglavnom sadrže osnovne „dječje“ 4 kanalne stanice i najosnovniju (čitaj najjeftiniju) elektroniku. Uz svaki model proizvođač će navesti i broj i vrstu servo motora potrebnih za taj model. Slobodno kupite preporučene/najjeftinije servaće za početak i nemojte se opterećivati brzinom i momentom. Samo pripazite na masu. Ako proizvođač kaže 9 grama micro servo nemojte uzeti 40 gramsku mrcinu „da jače vuče“.
Nadam se da sam vam u ovh par redaka približio i olakšao ulazak u svijet modelara.
DC-9 EDF skala do bolesnih detalja. Frajer je stvarno pacijent. Detaljni stajni trap, flapsovi, trimeri, thrust reverseri...svega Ja neznam dali bi se usudio to ikada poletjeti.
Ako se pitate gdje mozete kupiti one fine mrezaste buzire koji se daju rastezati i savrseni su za skrivanje zica od servaca. Jedva sam nasao ducan koji prodaje "per foot" /ili po nozi umjesto cijele spule od 100 metara i jos da salje u Hrvatsku.
Za one neupucene, Hyperion je izbacio novu generaciju Lipo baterija. Ono sto je zapanjujuce su performanse VX serije. Specifikacije cijele serije su na http://media.hyperion.hk/dn/g3lipo/G3-Specs-EN.pdf
35C konstantno i 65C u burstu, a najbolje od svega 5C punjenje. To znaci da ako imate dovoljno jaki punjac baterije su pune za 20min. To je vec u rangu A123 celija.
Krivulja pada napona je odlicna, jos nisam imao celije koje su tako dobro drzale voltazu pod opterecenjem. Ono sto ce te osjetiti je povecanje snage cijelog setupa. Nekima su cak rikavali regleri zbog prevelike Wataze.
Cijena je i vise nego prihvatljiva, najkoristenije celije, 3S 2200mAh su nesto skuplje od popularnih Rhino celija sa HCa. Naravno odmah se javio Anthoni sa HC-a i krenuo sa ljubomornim pljuvanjem na HC forumu Ima malo i ovdje, iznad Hrvojevog posta u threadu gdje pokusava uvaljati kaj mu je ostalo od starih baterija
Sad se ceka ThunderPower sa svojom Pro serijom koja je 40C konstante, ali nikako da dodju u prodaju. Naravno Thunderice ce biti vjerovatno 2 puta skuplje.
