Protekli vikend se u slikovitom austrijskom gradicu Admontu odrzalo dosad najvece F3L EuroContest natjecanje sa 64. natjecatelja iz Austrije, Njemacke, Slovacke, Ceske, Italije, Slovenije i ja jedini kao predstavnik Hrvatske. Prvi dan tj. u subotu se letilo u vrlo "sarenim" vremenskim uvjetima, prva 3. turnusa po magli, suncu i naoblaci, da bi nas u bi nas u 4. rundi oprala kisa i zakomplicirala situaciju u zraku a na kraju i rezultatski. Nakon svega poceo je puhati jak leđni vjetar i u 18. sati natjecanje je prekinuto. U nedjelju se uspjelo odletit jos 2 kvalifikacijske runde (dakle ukupno 6 od 7 predviđenih), da bi nas oko 13.30h opet oprala kisa i prekinula u zadnjoj grupi 7. turnusa. Tako su ostali vazeci rezultati od 6 letova. Najboljih je 8 natjecatelja uslo u finale koje se nastavilo tek iza 15h kad je kisa prestala i dobar dio natjecatelja je vec otisao kucama. Kako i u vecini kategorija na ovako velikim natjecanjima, pokazalo se da su na vrhu vrlo male razlike i za vrhunski rezultat potrebno je doista odletit bez greske. Razlika u prvih 10 iznosila je svega 0,24% odnosno 12,2 boda sto iznosi preracunato otprilike 6 sekundi leta ili 2 metra udaljenosti od tocke 😉. Uz to je vrlo bitna suradnja cijele ekipe, dakle pilota, pomocnika i kolege za vracanje gume, pa su individualisti u kategoriji F3L vrlo hendikepirani. Za primjer kolega pomocnik je u subotu u 4 turnusa po 8 grupa na terenu odradio vise od 14 kilometara 🥵. Jos ukratko o modelima.. Natjecatelji su letjeli vrlo raznolike konstrukcije, od "prestiznih" Encanta do uspjesnih samogradnji pa cak i letecih krila, koja su impresionirala startnom visinom i lakocom indikacije termickih balona. Nekoliko fotki mozete pronaci i na nasoj fb grupi F3 RES CRO: https://www.facebook.com/groups/3768537183239652/?ref=share
Jos jednom se potvrdilo da je ova prekrasna kategorija na pravom putu ali nazalost ne i u Hrvatskoj, gdje se sve svodi na nekoliko entuzijasta i jedno natjecanje koje organizira Nenad B. sa svojom ekipicom
Rezultati i grupna fotka sa natjecanja u prilogu 😉
Imam(o) i sa II i sa III 😉 klasična i elektro verzija. Kit je temeljito razrađen, a i manuali su toliko temeljiti i jasni da se može svatko tko ima i malo osnovnog znanja prihvatit gradnje.
Sa doticnim vagama osobno nemam iskustva ali koristim(o) domaci proizvod Krese iz VZ. Radi do 10kg, a preciznost tezista je +-2mm (nisu ni ostale puno bolje, imao sam priliku direktno uspoređivati sa ovom spanjolskom iz prvog linka).
Ak se ne varam vagice rade i decki iz MAK Tresnjevka
Minakro je uspješno odradio prve letove, trebalo je dodati 20gr. olova u rep za težište na 60mm i sada mu je težina 948gr. Nakon prvog leta dodatno sam ublažio pomake elerona , ekspo je sada 30% uz minimalni diferencijal od 15% i sada je dovoljno miran da ga je užitak voziti. Pogon: Robbe Roxy 3534 1200kv motor, esc 40A, elisa 9x6" i Lipo 3S 2200mAh. Taj setup je dovoljno jak, može odraditi lijepe vertikale uz visoku konačnu brzinu. Vrijeme rada motora je 8-9 minuta (nakon 8 min. ćelije su na 3.80V..). Pametno se pokazalo da je ispod na krilu dobar kontrast za bolju koncentraciju.
"Operacija" sa kojom imam najmanje iskustva i koje sam se najviše pribojavao je izrada kabine. Osnovni oblik "isklesan" je od stirodura skalpelom te grubim i na kraju finim šmirglom. Na taj pramodel laminirana je staklena tkanina 2x80gr + 3x50gr. U samu smolu umiješao sam plavi pigment ali mislim da bude svejedno trebalo finiširati špric kitom te obojati.
U međuvremenu mali napredak koliko se uhvati vremena i snage..na krilima su izrezani eleroni koji su prije toga zatvoreni letvicom u funkciji torzijskog pojačanja samog pokretnog dijela. Slijedilo je pozicioniranje krila odnosno rupa za prednji pin te rupa za vijke i na foliranje modela u osnovnoj bijeloj boji.
slijedi "maskiranje" modela i ugradnja elektronike