nixa, dao si si truda i to je samo za pohvaliti, nisam jos ovdje nista procitao o nastanku ove u inostranstvu veoma popularne kategorije, da li mi netko zna reci KAKO JE NASTALA, tko je taj koji je prvi poceo da leti ove modele,ustvari tko ju je izmislio, sve ima pocetak pa tako i ova kategorija, poz. Iv
Kategorija F3K nastala je iz kategorije HLG (Hand Launch Glider) sto u prevodu znaci "rukom bacana jedrilica". I danasnja F3k klasa odgovara tom opisu, ali se pod HLG podrazumjevaju modeli koji se bacaju poput koplja. Mislim da sam 2003. prvi puta vidio nacin bacanja kako se sada baca, a tko ga je izmislio nemam pojma. Zbog vece efikasnosti izbacaja, ucinjene su velike preinake na modelima, a najbitnija je produzivanje trupa sto korigira centrifugalnu silu na startu te drugacija koncepcija krila. Krila sa uskama s velikim V lomom pokazuju se ne prekticna tako da se rade krila koja lice danasnjim modernim modelima, a to je samo V lom u korjenu krila. Posto je HLG klasa bila limitirana na samo 2 servoa, zbog ovih preinaka na dizajnu modela odluceno je da se ne limitra broj servoa (na model se mogu stavit flaperoni) i neke male sitne promjene koje su vecinom nebitne. Tom promjenom HLG postaje moderna F3K klasa i postaje "probna kategorija" u FAI-u. Na inicijativu natjecatelja iz Hrvatske F3K postaje sluzbena FAI klasa 2008. godine te sljedece godine odrzava se prvo sluzbeno svjetsko prvenstvo u Svedskoj.
Dex je dobar za dobivanje osjecaja o bacanju i nesto malo letenja, ali budimo realni razlikuju se performanse i letne osobine izmedu DeX-a i "normalnih" F3K modela.
Ne shvaćam, naprava košta skoro 2k$ , a još uvijek Futaba ne nudi parametriziranje moda upravljanja, čak niti mehanički, skakavicom (rachet) i kočnicom. Zar je MPX još uvijek desetljeće ispred ostalih?
Damir
Nije MPX desetljece ispred ostalih, ali Graupner/JR nije daleko... Imao sam 2 MPX stanice i jedino sto mogu reci: "Ne hvala!"
pod vodstvom Philipa a uz financije ova dva Turska Modelara konstruisali su veoma interesan model F3J raspon 3.65 m povrsina 76.7 dm2 opterecenje 24gr/dm2 spremna za let 1.800gr
Kalup-Forma za Krilo se sastoji iz 14 polovina (28) a Krilo je sagradjen je iz nove vrste Kohlefaser (spread tow) Hexcel IM6 u nedostatku vremena za dovrsenje Trupa Krilo je montirano ovoga puta na Trup "Pike-Perfect" na Vitlu su vrsene probe do 40g bez bojazni loma.
Vjerovatno mislite na PRESTIGE. kolko sam cuo / vidio, nista posebno sto se dizajna tice, jedino taj novi carbon. Danasnji svi vrhunski F3J modeli nisu toliko razliciti po svojim svojstvima.
Nakon sto vec nekoliko godina nema svijeze krvi u F3K kategoriji u Hrvatskoj, a ovi stariji se polako povlace ili prelaze na neke jednostavnije kategorije, odlucio sam i ovdje iskopirat jedan svoj kratki tutorial kako zapoceti sa F3K kategorijom. Za one koji neznaju, F3k je kategorija koja je jos i poznatija pod kraticama SAL, HLG i DLG. Modeli su raspona 1.5 m, startaju se isključivo rukom tehnikom izbacaja diska u atletici i dobivaju pocetnu visinu od 40-50 metara, a dalje slijedi jedrenje.. Evo jednog kratkog videa: Steigeisen F3K
Evo i obecanog tutoriala:
Odlucio sam napisati jedan tutorial o f3k modelima (priprema,trimm, letenje, ..) Na pocetku moram napomenuti da F3k model nije pocetnicki model i da za letenje treba imati iskustva i znanja.
Za pocetak preporucam nabaviti neki solidan rabljeni f3k model, koji nije skup i biti ce dobar za dobivanje feelinga o letenju i bacanju. Nemora biti neki vrhunski. Sta se tice samog sastavljanja modela, o tome nemogu pisat jer se svaki model sastavlja na specifican nacin (4 servoa u trupu, 2 servoa u trupu a 2 u krilima, flaperoni, posebno flapsovi, posebno eleroni, ...)
!SETUP!
Za servoe na repnim površinama preporucam D47, FS31, X31 (svi su isti samo sa drugom etiketom),a za flaperone nešto jače i kvalitetnije, D60, c-261 ili najbolja varijanta (ali i najskuplja) digitalne Graupnerove DS-281 . Iako i ovi prvi navedeni su odlcini i s njima nikad nisam imao problema kao ni sa DS-om. Na prijamniku se netreba stedjeti jer to je bitna komponenta same komunikacije izmedu stanice i modela. Preporucam prijamnik SEXTA ili nesto kvalitetiji Graupner R-16 SCAN koji je ujedno i synth. Vecina nas koristi 4 celije NiMh baterija kapaciteta 330 mAh koje su se pokazale pouzdanima vec nekoliko godina. Neki koriste i 5 celija zbog brzine i jacine servoa, po meni nepotrebno. Sam raspored komponenata trebao bi biti tako da je najteza komponenta (baterija) bude najbliza vrhu trupa zbog dobivanja tezista uz malu kolicinu dodatnog olova. Nakon baterija trebao bi doci prijamnik, a nakon prijamnika servoi.
!REPOVI!
Repovi su prica za sebe i oko njih je razvijena cjela znanstvena fantastika. Na vecini modela se koriste normalni vertikalac i horizontalac. Zbog korekcije rotacija na izbacaju, vertikalni stabilizator se smirgla u asimetrican profil HT23. Taj profil deblji je s unutarnje strane modela (na strani s koje se nalazi stift za bacanje) i kod velikih brzina na izbacaju stvara se uzgon koji korigira rotaciju na startu. Navodno da se s tim vertikalcem dobija i do 5 metara veca visina (na neki solidan prosjek od 50 metara to je 10% sto nikako nije zanemarivo). Za vertikalac vrijedi pravilo - sto efikasniji to bolji bolji vertikalac ispravlja "ribicu" na startu. Horizontalac je potpuno simetricnog profila, HT22 i predlazem da on bude pendel sto znaci da je cijeli pokretan (osim ako na trupu nije napravljen tvornicki dosjed, pylon). To predlazem zbog odlaganja problema sa razlikom kuteva s kojim sam imao dosta problema do kad nisam presao na pendel repove.
!TEZISTE!
Teziste modela je jedan od najvaznijih parametara. Bitno je da to bude sto preciznije namjesteno (ovisno o pilotu). Teziste previse otraga znaci da je model labilniji, divljiji i podlezan raznim vanjskim utjecajima (vjetar, termika, turbolencija). Prednost tezista vise otraga je da bolje "pokazuje" termiku, kako one slabe, tako i one jace. Nedostatak je taj da je model vise zivcan. Preporucam da si za pocetak teziste stavite na preporucenu udaljenost od napadne, ovisi od modela do modela. Dodatno olovo u nos se stavlja gotovo na svakom modelu zbog omjera poluge iza tezista i ispred tezista. Poluga za rep je negdje oko 3.5:1 sto znaci da ako dodoamo 1 gram na repu moramo dodati 3,5 grama u nos modela da bi ostali na istom. Znaci da repovi moraju biti sto laksi, a usto i dovljno cvrsti. Nasi repovi koji su radeni rucno imaju zajedno 15 g (horizontalac i vertikalac). U nekim uvjetima se dodaje i balast, npr. kada puse vjetar. Tezine danasnjih modela krecu se oko 250-300 grama. Sa tom tezinom model nije bas prodoran i dolazi do problema vracanja u polje. U tim se uvjetima stavlja balast, dodatna tezina koja se stavlja tocno u teziste modela. Otprilike oko 10% od ukupne tezine modela. Tako model dobi na tezini, a i na prodornosti.
!KAKO PROVJERITI I PODESITI TEZISTE!
Definicije pravilnog tezista nema. To varira od mdoela do modela, od pilota do pilota. Ja letim sa tezistem jako otraga, i tako meni pase i odgovara, nekima to nikako ne odgovara pa imaju teziste vise prema napred. Za pocetak preporucam teziste staviti na preporucenu udaljenost pa letiti. Ako vam je teziste previse naprijed, na startu ce vam puno trebati spustiti horizontalac prema dole da bi on isao po nekoj pravilnoj putanji. Ako je teziste previse otraga model ce te morati navlaciti na startu. Idealno teziste bi bilo tako da gotovo nema nikakve razlike pomaka horizontalca u odnosu na normal fazu leta. Drugi test bi bio da kada je na model na nekoj pristojnoj visini od 40 metara u normal fazi leta ga zapikirat prema dole i gledati kako se "vadi". Model bi se trebao polagano vracat prema gore bez ikakvog vaseg utjecaja na palicama. Ako se ne vraca, teziste je previse otraga. Ako se vraca prebrzo teziste je previse napred. To se zove "dive test".
!FAZE LETA!
Isto jako bitna stavka. Ja na svojim svim modelima imam isprogramirane 3 faze leta koje mjenjam 3-polozajnim salterom;
1. faza je START. Koristi se za start modela iz ruke, a i vracanje u polje jer je to ujedno i SPEED faza. Donjaka krila bi trebala biti ravna sto je vise moguce, znaci flaperoni bi trebali biti malo dignuti prema gore. To provjerite tako da stavite neku ravnu plohu na doljnjaku krila i postavite je tako da bude ravna sto je vise moguce. Horizontalac bi za pocetak morao biti u 0 poziciji, znaci ravan. Kasnije se on podesava tako da se stavlja malo prema dole za start. Ako to nebi napravili mdoel bi nam svaki start isao u luping zbog velikih brzina.
2. faza je NORMAL. Korsiti se za pretrazivanje terena u potrazi za termikom. Flaperoni bi morali biti 2 mm prema dole u odnosu na START poziciju. Horizontalac bi morao biti tako podesen da kad sve pustis model bi trebalo letit ravno.
3. faza je THERMIK. Koristi se za letenje u termici kad je vec jednom nadena. Flaperoni bi morali biti spusteni 2-5 mm u odnosu na NORMAL poziciju. Horizontalac tako podesen da kad sve pustis model mora letit ravno ili eventualno malo prema gore.
!TRIMM!
Za pocetak repne povrsine sve stavite u ravne pozicije, elerone isto tako. Flapsove za trimm stavite u NORMAL poziciju. Pokreti elerona stavite tako da ovaj eleron koji ide prema gore ide negdje oko 15-20 mm, a diferencijal elerona stavite oko 50-70% za pocetak, tako da ovaj drugi eleron ide oko 7-10 mm prema dole. Diferencijal elerona je takoder bitna stvar za letenje mdoela. Svaki model zahtjeva drugacije postavke zbog drugacijih profila, geometrije samog krila i povrsine elerona. Ako vam je diff. premali model ce u zaokretima padati u stoling, sto nije dobro inace, a pogotovo u termici. Kocnice preporucam da stavite tako da oba flaperona idu prema dole, skoro pa najvise koliko servoi mogu ici.
!PROBNI LET!
Nakon sto ste podesili sav trimm slijedi koncano i zadnji trenutak postavke modela. Za prvi let preporucam da pricekate dobro vrijeme za probu. A to bi bilo; gotovo bez vjetra i bez velikih vanjskih utjecaja. Odlicno bi bilo predvecer, ili rano ujutro kad je sve mirno i gotovo bez termike. Za pocetak stavite mdoel u NORMAL poziciju, provjerite sve komande da slucajno nisu u reversu i dali sve pokretne povrsine se uvijek vracaju u isti polozaj. Ako je sve u redu, bacite model lagano iz ruke kao stari HLG (bacanje koplja). Bilo bi pozeljno da pokraj sebe imate pomagaca da vam on baci model da vi stignete reagirati za nekakve neocekivane situacije. Kada ste sve natrimali da model leti ravno vrijeme je da ga prvi puta bacite stilom kako bi se i trebao F3K bacat. Ostanite i dalje u NORMAL poziciji za pocetak. Ocekivajte to da ce mdoel ici jako prema gore, gotovo u luping, ako ste sve dobro podesili. Kada ste sve natrimali i provjerili, prebacite u START poziciju i igrajte se sa kutem pod kojim bi mdoel morao ici kod izbacaja tako da ga trimate prema dole na horizontalcu. Model bi trebao ici u laganu parabolu, a kut na pocetku bi trebao biti oko 60-75°. Nakon sto ste se upoznali sa modelom napravite dive test i ispitajte si teziste. Slozite si model onako kako vama pase.
I to bi ukratko bilo to, za sva daljnja pitanja stojim na raspolaganju.
Pozdrav, Nikola Francic
Ako nekoga interesira ova kategorija, pozivam ga da dode 3.7. u Ludbreg gdje se odrzava Europska liga u F3K kategoriji, ako ima koga zainetesiranog neka se javi PM za daljnje informacije.
Mislim da je ogranicenje pa fai-u 6 kg za 2x2. Ja imam nesto malo vise, 6.4kg. Kaputaz cu najverovatnije napravit kalup od stiropora i staklo 150 g/m2, a kabinu vjerovatno neku plastiku skemijat. Sta se tice love, materijal te kosta oko 150€ ako uzimas iz kine foliju. Ja sam cjelog preslacio sa tom kineskom i mogu ti rec da je odlicna, mozda cak ko Oracover, a duplo je jeftinija. Samo na tom modelu sam potrosio oko 5-6 m2 folije. Kada si izracunas da ti je 1m x 60 Oracovera oko 10 euricha lijepa svota te izade za cjeli model. A i jos nakon sta skupis pare treba 3-4 mj rada, tonu zivaca i puuuuno volje..
Katana konacno poletila.. Za sada sam uglavnom zadovoljan ali ima tu jos nekoliko stvari za poboljsat, a teziste je najbitnije od svih. Napravio sam samo 2 leta od 5 minuta. Evo nekoliko slika, a video stavim sutra..
Evo, jos malo pa gotovo. Planiram poletit za vikend, sta je i moguce samo da nebude nekih komplikacija vecih sa montiranjem motora. Jos mi je ostalo osim monitiranja motora spojit vertikalac sa servom i izglancat stajni trap. btw. Zna netko di bi mogao nabavit sajle za vertikalac, po mogucnusti celicne i plastificirane izvana 0.4 - 0.5 mm?
U teoriji lijepo zamišljena sprava, ali tu je i praksa. Ovo sprava funkcionira samo kod profila koji ima ravnu doljnjaku, a ako mjerite neki drugi profil imat cete ogromne pogreske. Ta sprava mjeri doljnjaku profila a ne tkz. "Chord line", liniju po kojoj se mjeri kut krila. Razlika kuteva je razlika chord line na krilu i chord line na repu, a ne doljnjake krila i doljnjake repa!! http://en.wikipedia.org/wiki/Chord_(aircraft) Evo i slike kako to izgleda:
ova sprava nije teoretska vec dvadesetak godina u uptrebi! ne nixa,nisi u pravu mi u klubu radimo godinama sa ovom spravom,ona se stavlja ne DONJAKU profila i to funkcionise, a sto mislis kod zakrivljenoga profila po tvome nacinu kakav bi napadni ugao dobio ??
Kako odrediti kut kod zakrivljenih profila? Pa ovako, zasto izmisljati nove nacine kad su ljudi napravili jednostavan programcic koji to racuna, bas onako kako sam ja objasnio. Ovaj program nalazi se na ovom linku: http://www.rc-network.de/magazin/trickkiste/trick05/trick05.html Nebi zelio nikome solit pamet ali mislim da sam u pravu u vezi ovog. Pozdrav
U teoriji lijepo zamišljena sprava, ali tu je i praksa. Ovo sprava funkcionira samo kod profila koji ima ravnu doljnjaku, a ako mjerite neki drugi profil imat cete ogromne pogreske. Ta sprava mjeri doljnjaku profila a ne tkz. "Chord line", liniju po kojoj se mjeri kut krila. Razlika kuteva je razlika chord line na krilu i chord line na repu, a ne doljnjake krila i doljnjake repa!! http://en.wikipedia.org/wiki/Chord_(aircraft) Evo i slike kako to izgleda:
jeli to dovoljno za pocetak
