Odg: VELIKI AVIONI
Reply #972 –
Stavit ću ovo ovdje u rubriku "VELIKI AVIONI" jer je čovjek letio velike avione!
Stavit ću ovo ovdje jer nemamo rubriku "veliki ljudi",
a ovaj čovjek definitivno bi pripadao u tu rubriku.
To je naš umirovljeni pilot, migovac, IVAN SELAK, kojeg osobno poznajem i mogu
reči ne da je čovjek, nego da je ljudina.
Ivan je opet napisao jedan tekst i objavio ga na svom Fb profilu
potaknut ovim teškim trenutcima oko ovog prokletog korona virusa.
Predivan tekst pun emocija ... i istine !
Respekt Ivane !!
"
O S T A N I T E D O M A
Dođu tako teška vremena, vremena rata, vremena bolesti, vremena prirodnih katastrofa, vremena gladi...... vremena u kojima se pokazuje ljudskost, karakter, vrline, ali i mane, ljudske dobre, ali i loše osobine.
U svim tim teškim vremenima uvijek bih gledao ima li ičega dobrog, pozitivnog, nečega što se pamti i ostaje, a ono što je zlo, što je loše trudio sam se zaboraviti.
Što u ratu može biti dobro? Ništa. Ili samo jedna stvar, vidiš tko je hrabar, a tko je kukavica, vidiš tko je ratnik ,a tko ratni profiter, tko se usudi, a tko pobjegne, tko je junak na prvoj crti, a tko je junak u birtiji, tko radi (ratuje) i šuti, a tko samo laje i kokodače daleko od bojišnice. Eto to je jedini razlog i jedina dobra strana rata, jedina dobra strana tog teškog i strašnog vremena, jer odjednom upoznaš koje je pravo lice ljudi oko tebe, a koje je naličje. Jedino u ratu, u teškim trenucima, u teškim vremenima imadoh priliku poznavati istinske junake, ljudske veličine, tihe i samozatajne koje su se usudile i stale u bedem. I nisi taj bedem mogao maknuti dalje. Na žalost puno njih je ostalo na tom bedemu, a ja imadoh privilegiju neke od njih osobno poznavati, a s nekima uz još veću čast i letjeti.
Bila su to teška vremena, vremena rata.
Sad su opet teška vremena. Čak jako teška. Možda i gora od rata. Na žalost sad je vrijeme teške bolesti, vrijeme prirodne nepogode, vrijeme nesreće ne samo za nas nego za cijeli svijet. Sad je opet rat, rat protiv još goreg neprijatelja. Podmuklog, opakog, nevidljivog, ali smrtonosnog. Kojemu je eto i prirodna nepogoda -potres saveznik, koji je zatresao najgušće naseljeni dio naše domovine-da pomogne ovom nevidljivom smradu da se širi brže.
I opet se sve ponavlja i opet su trenuci kad se pojavljuju junaci. I opet oni tihi, hrabri, nepoznati, nerazvikani. Šute, rade, bore se, tuku se protiv nevidljivog neprijatelja, protiv bolesti, kao i prirodne nepogode-potresa, sami se javljaju, sami uskaču, pomažu, ne daju zlu da vlada. Neću o potresu jer vjerujem da je on završio svoju šugavu misiju (i sada kad ovo pišem malo je zatresao 11 23 min) i vjerujem da se neće pojaviti u obliku u kojem je bio jučerašnjeg jutra, ali ću zahvaliti svima koji su jučer pomogli i djelom i riječima. Naravno djela se očekuju od pripadnika HV, CZ, MUP, vatrogasci, Crvenog križa.....i oni su to odradili kako se i očekuje, ali ona druga ekipa, ničim izazvana koja se pojavila u Petrovoj i na drugim mjestima gdje je trebalo, dečki iz BBB kao i drugi volonteri su pokazali svoje pravo lice kada je najgore, kada zlo sije paniku. Pokazali su svoje lice i oni koji su poslali pomoć, a i oni koji su poslali riječi podrške. Hvala Hajduče i tebi i siguran sam da bi i Torcida i druge navijačke skupine došle pomoći u Zagreb da je bilo puno gore. Pa kad posao završi malo se i pošorat, nema veze, par noseva manje više, to je tako, nek crkne selo, a ne običaji.
A sada o onima koji su zaista u ratu. Kako rekoh, u ratu protiv opakog, podmuklog i nevidljivog neprijatelja, protiv zla koje napada ljudski rod. O onima koji su sada na prvoj crti, koji ma koliko opremljeni i zaštićeni ipak su u dodiru s nevidljivim zlom koje se uvijek može provući bez obzira na svu zaštitu. O doktorima, farmaceutima, medicinskim sestrama, tehničarima,spremačicama, čistačicama, svom drugom osoblju u zdravstvu i bolnicama....žao mi je što sam nekoga izostavio, ne budi mi zamjereno. Vi ste sada oni koje sam spomenuo kad sam govorio o ratu. Vi ste sada u prilici pokazati svoje pravo lice, pokazati da ste ljudske veličine, da ste junaci koji će kao i oni u ratu stati na bedem i reći:”nećeš dalje od mene”. Kao i u onom ratu bit će i onih koji već sada pokazuju i svoje naličje, onih koji bi malo lihvarili na borbi drugih, onih koji bi se eksponirali, a neprijatelja gledali iz fotelje, onih koji galame i kokodaču ali s velike udaljenosti, onih koji.....ma nisu vrijedni...jer to su od prilike isti oni koji su i nakon onog rata pored blindiranih vrata na ulazu u svoju kuću stavili i ista takva na ulazu u svoju spavaću sobu. Znam neke, zaista nisu vrijedni....
Ja sam od svih zdravstvenih djelatnika koji su sada ljudi prve crte borbe protiv zla izabrao medicinske sestre, jer ne mogu o svima, bila bi to knjiga. A osim toga vidim da imam na fb puno frendica medicinskih sestara koje se sada pretvaraju u ono što su prije bili i moji heroji. Eto na ovoj slici koju sam namjerno namontirao uz moj borbeni stroj je i moja fb frendica kojoj neću spominjati ime. Ona i puno njenih kolegica i kolega bili su mali kada su u onim teškim vremenima rata moje kolege i kolegice pisale povijest ove zemlje. Ona i njene kolegice i kolege su sada veliki i odrasli. I sada u ovim teškim vremenima oni će također pisati i pišu povijest te iste zemlje.
Ljudi da skratim, pomognimo im. Pomognimo im tako da mi ostanemo doma, da ako izađemo malo vani vodimo računa da ne kontaktiramo s drugima. Pomognimo im jer oni su u prvim redovima, oni su izloženi, oni su u kontaktu sa zlom, s neprijateljem. Pomognimo im tako da im ne povećavamo broj neprijatelja, jer oni se sada bore za nas, za naše živote, bore se da mi preživimo, oni sada žrtvuju svoje živote za nas, za naše zdravlje , za naše dobro. Ljudi ne ubijajmo njih jer će to za njih najduže trajati, oni su u tom ratu od prvog do posljednjeg oboljelog, nemojmo protiv naših, ne ubijajmo ih mi, dosta im je to podmuklo, opasno i nevidljivo zlo.
OSTANIMO DOMA I ČUVAJMO TIME ONE KOJI SE SADA ZA NAS BORE
Topic: VELIKI AVIONI (Read 285452 times)
previous topic - next topic
